Beograd. Grad svetlosti — kad nema restrikcija.
Skoro tri miliona duša, deset miliona izgovora.

A tu negde, ispod bioskopa koji više ne radi i šaltera koji nikad nisu radili —
na Crvenom krstu, kvartu koji se budi s pola snage i zaspi s pola nade,
u zgradi s lošim stubištem i još gorim domarom, s više pukotina nego stanara, stoji jedna soba, ušuškana među senkama starog i novog sveta.

U sobi zamazanih prozora, tamo gde inspiracija dolazi kad nestane sve ostalo, žive tri pesnika koji još veruju da stih može da zagreje zid.

L. Kojen, N. Krejv i M. Daniel.
Ne zato što su to stvarno oni — nego zato što bi mogli biti,
da su stvari krenule malo drugačije.

Dobrodošli u svet gde pesnici pokušavaju da prežive dan bez gubitka inspiracije.

Ponekad uspeju. Uglavnom ne.

Ali i to je — umetnost.